Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje je svako ponašanje koje ima za cilj da se nekome nanese šteta, koje se ponavlja tokom nekog vremenskog perioda i koje se dešava u neravnopravnom odnosu između počinioca i žrtve. Vršnjačko nasilje može biti fizičko, verbalno, socijalno ili digitalno, a može imati ozbiljne posljedice po psihičko i fizičko zdravlje djece i mladih.

Fizičko nasilje

Fizičko nasilje, najočigledniji oblik nasilja, koji podrazumijeva primjenu fizičke sile na drugu osobu, kao što su udaranje, šamaranje, grebanje, šutiranje, čupanje za kosu, guranje, saplitanje, pritiskanje, davljenje, nanošenje posjekotina, oštećenja ili gubitka ličnih stvari.

Verbalno nasilje

Verbalno nasilje, oblik nasilja koji podrazumijeva upotrebu riječi ili zvukova za vrijeđanje, ponižavanje, klevetanje, ismijavanje, provociranje ili zastrašivanje druge osobe.

Socijalno nasilje

Socijalno nasilje, oblik nasilja koji podrazumijeva isključivanje, ignorisanje, neuključivanje, neprihvatanje, manipulisanje, iskorišćavanje ili spletkarenje protiv druge osobe, sa ciljem da se naruši njeno društveno prihvatanje i pripadnost.

Digitalno nasilje

Digitalno nasilje, oblik nasilja koji podrazumijeva napade, prijetnje, omalovažavanje, izazivanje negativne reakcije, onlajn zastrašivanje, distribuisanje ličnih materijala ili lažnih informacija o drugoj osobi putem interneta, mobilnih telefona, društvenih mreža ili drugih digitalnih medija.

Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje je problem koji pogađa mnoge zemlje, uključujući i BiH. Prema podacima UNICEF-a, oko 70 odsto učenika i učenica u BiH, bar jednom je doživjelo nasilje, a 24 odsto je prijavilo učestalo vršnjačko nasilje. Ovi podaci pokazuju da je potrebno preduzeti hitne mjere za sprečavanje i suzbijanje ovog fenomena.


Da bismo efikasno riješili problem vršnjačkog nasilja, potrebno je da sarađuju svi akteri koji su uključeni u život i obrazovanje djece i mladih: porodica, škola, vršnjaci, mediji, institucije, organizacije i društvo u cjelini. Svako od nas može dati svoj doprinos u borbi protiv vršnjačkog nasilja, tako što ćemo:

  • podizati svijest o tome šta je vršnjačko nasilje, kako da ga prepoznamo, kako da ga spriječimo i kako da mu se suprotstavimo,
  • podsticati kulturu nenasilja, tolerancije, poštovanja i saradnje među djecom i mladima,
  • pratiti i podržavati djecu i mlade koji su izloženi vršnjačkom nasilju, bilo kao žrtve, počinioci ili svijedoci,
  • prijava i sankcionisanje svih slučajeva vršnjačkog nasilja, bez tolerisanja, ignorisanja ili zataškavanja,
  • primjenjivati preventivne i edukativne programe i aktivnosti koji će osnažiti djecu i mlade da razviju socijalne i emocionalne vještine, samopoštovanje, samopouzdanje, empatiju i kritičko mišljenje,
  • stvarati sigurno i podsticajno okruženje u kojem će se djeca i mladi osjećati prihvaćeno, uvaženo i zaštićeno.

Da bi prepoznali vršnjačko nasilje, potrebno je obratiti pažnju na neke znake i simptome koji mogu ukazivati da dijete ili adolescent trpi nasilje od strane svojih vršnjaka. Neki od tih znakova i simptoma:

  • promjene u ponašanju, raspoloženju, apetitu, spavanju, učenju ili interesovanjima,
  • povlačenje u sebe, izbjegavanje druženja, gubitak samopouzdanja ili samopoštovanja,
  • pojava fizičkih povreda, modrica, ogrebotina, podliva, oštećenja ili gubitka ličnih stvari,
  • izražavanje straha, tuge, ljutnje, stida, krivice, bespomoćnosti ili beznađa,
  • izgovaranje izmišljenih razloga za odsustvovanje iz škole, izbjegavanje odlaska u školu ili učestvovanja u školskim aktivnostima,
  • pokazivanje znakova anksioznosti, depresije, stresa, nesanice, noćnih mora ili suicidalnih misli.

Ako primjetite neke od ovih znakova i simptoma kod djeteta ili adolescenta, važno je da mu pružite podršku, razumijevanje i pomoć. Razgovarajte sa njim o tome šta mu se dešava, saslušajte ga pažljivo i bez osuđivanja, ohrabrite ga da vam se obrati kad god mu je teško, pokažite mu da ga volite i da ste tu za njega. Takođe, potražite pomoć od stručnjaka, kao što su školski psiholog, pedagog, savjetnik, ljekar ili psihoterapeut. Oni će vam pomoći da procijenite situaciju, da zaštitite dijete od daljeg nasilja i da mu pružite adekvatnu psihološku podršku.

Ako se desi vršnjačko nasilje, važno je da se prijavi nadležnim osobama i institucijama, kako bi se zaštitila žrtva i sankcionisao počinilac.

U školi. Ukoliko se vršnjačko nasilje dešava u školi, možeš da se obratiš učiteljima, nastavnicima, razrednim starješinama, pedagozima, psiholozima ili direktorima škole. Oni su dužni da formiraju timove za zaštitu djece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, koji će razmatrati slučajeve vršnjačkog nasilja i preduzeti odgovarajuće mjere.

Na internetu. Ukoliko se vršnjačko nasilje dešava na internetu, mobilnim telefonima, društvenim mrežama ili drugim digitalnim medijima, možeš se obratiti Instituciji ombudsmana, policiji (Odjeljenju za visokotehnološki criminal).

U policiji. Ukoliko se vršnjačko nasilje dešava na ulici, u javnom prostoru ili u drugim situacijama koje ugrožavaju bezbednost i život dece i mladih, možeš se obratiti policiji na broj telefona 122. Policija je dužna da reaguje na svaku prijavu nasilja i da sarađuje sa drugim institucijama u zaštiti žrtava i procesuiranju počinilaca.

U Centru za socijalni rad. Ukoliko se vršnjačko nasilje dešava u porodici, u vezi sa zlostavljanjem, zanemarivanjem ili drugim oblicima nasilja nad decom i mladima, možeš se obratiti Centru za socijalni rad u tvom gradu ili opštini. Centar za socijalni rad je dužan da pruži socijalnu zaštitu i podršku djeci i porodicama koje su izložene nasilju, kao i da sprovodi mere zaštite i prevencije.

Ako si žrtva ili svjedok vršnjačkog nasilja, važno je da zatražiš pomoć i podršku od stručnih osoba i institucija koje se bave ovim problemom.

Besplatno pozovi Plavi telefon 080 05 03 05, iz svih mreža Bosne i Hercegovine svakim radnim danom od 9 do 22 časa i razgovaraj o problemu koji imaš. Razgovor je potpuno povjerljiv, što znači da Plavi telefon nikom neće reći o onome o čemu ste pričali. Plavi telefon je anonimna linija, što znači da ne moraš da ostaviš podatke o tome kako se zoveš, u kom gradu živiš ili bilo koje druge podatke koji se tebe tiču.

SOS crvena linija 033 222 000, koju je uspostavila Fondacija lokalne demokratije. Ovaj telefon je takođe besplatan i dostupan 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Na ovaj telefon možete prijaviti bilo koji oblik nasilja u porodici, uključujući i vršnjačko nasilje.

Opšti broj policije 122, koji možete pozvati u slučaju težih oblika vršnjačkog nasilja, kao što su fizički napadi, prijetnje, ucjene, krađe ili oštećenje imovine. Policija je dužna da interveniše, zaštiti vas i pokrene krivični postupak protiv počinilaca nasilja.

  • Centar za socijalni rad. Ako se nasilje dešava u porodici ili je riječ o zlostavljanju ili zanemarivanju djece, možete se obratiti Centru za socijalni rad koji je dužan da vam pruži socijalnu zaštitu i pomoć, kao i da sarađuje sa drugim institucijama u rješavanju problema. Možete se obratiti Centru za socijalni rad u vašem mjestu ili pozvati broj 0800 300 303.
  • SOS telefon za žrtve nasilja u FBiH, koji je besplatan i dostupan 24 sata dnevno na broju 1264.
  • SOS telefon za žrtve nasilja u RS, koji je takođe besplatan i dostupan 24 sata dnevno na broju 1265.
  • Centar za sigurni internet, koji pruža podršku i savjete za sigurno korištenje interneta, mobilnih telefona, društvenih mreža i drugih digitalnih medija, a koji je dostupan na sajtu [sigurnodijete.ba] ili na SOS liniji za podršku na broju 0800 22 323.

Savjetovališta

Brošure

Vršnjačko nasilje priručnik za odrasle

Podcasti

Izradu stranice podržali

Web platforma je izrađena uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj brošure je isključiva odgovornost Udruženja građana Oštra Nula i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making, Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.